Znanost koja izučava međuovisnost živih bića i njihovog prirodnog okoliša.
Početci ekologije sežu još u dalekoj prošlosti u Grčkoj Hipokrat (460.-377. p.n.e.), Aristotel (384.-322. p.n.e.), dok se počecima suvremene ekologije smatra djelo "Podrijetlo vrsta"; Charlesa Darwina 1859.g., a 1866.g. Ernst Haeckel u svome djelu "Generalle Morphologie der Organismen" prvi put koristi termin ekologija za povezanost živih bića i okoliša. No pustimo se sad na tren teorije i pokušajmo sagledati objektivno stanje,zbog sve prisutnijeg čovjekovog zagađenja javlja se i svijest ili čak potreba za kakvim takvim zbrinjavanjem otpada radi nas samih ali i budućih pokoljenja. S obzirom na ljubav koju gajimo prema moru i podmorju naša je dužnost i obveza pokušati i uspjeti u njegovom očuvanju, a samim tim i svih njegovih stanovnika. Kao što znamo sam je život "potekao" iz vode, a oceani su najvjerojatnije najveći proizvođači kisika.
Ima nekoliko godina da u ovo doba s raznih strana našeg Jadrana stižu vijesti kako se prionulo čišćenju obale i podmorja. Razne ekološke udruge, kojih je srećom svakog dana sve više, u suradnji s turističkim zajednicama i gradskim odnosno mjesnim upravama i poduzećima i uz neizostavnu pomoć ronilačkih centara upuštaju se u složen posao prikupljana najrazličitijeg otpada koji nemarni ljudi bacaju kamo god stignu.
Prikupljeni otpad što ga ronioci izvade s dna luka i uvala ili ga uglavnom mladi aktivisti skupe na plažama i stijenama uz obalu te izvuku iz obližnjih šumaraka samo svjedoči koliko je svijest ljudi o očuvanju prirode još uvijek na niskim granama, ali i o tome koliko smo u prošlosti zapuštali prirodu. Zagađivači su jednako i stranci i domaći. Prvi bacaju sitniji otpad, najviše svakojaku ambalažu, a grozno je da nautičari, dakle oni za koje mislimo da su "bolji" gosti, s usidrenih brodica u uvalama ne prežu preko ograde baciti prazne staklenke, boce ispijenog piva, plastične tanjure za jednokratnu upotrebu i slične nepotrebne i "potrošene" stvari. Domaći su pak najagilniji u bacanju krupnog otpada, pa će tako bez srama na morsko dno spustiti stari štednjak, pohabane automobilske gume, a što je najgore i istrošene akumulatore i baterije ili sve to ostaviti uz puteljak ili gurnuti u šumarak.
Sigurno bi se stvari stubokom promijenile kada bi se ove "radnje" kažnjavale velikim globama, jer se do sada svuda pokazalo kako ekološka svijest raste upravno proporcionalno s visinom globe. Ovako, čekajući da edukacija i propagandne akcije poluče kakav-takav uspjeh, moramo pozdraviti one koji sve čine da se već učinjena šteta u okolišu popravi.
Prema najavama, u sljedeća dva mjeseca svjedočit ćemo, po mogućnosti i sudjeovati u još nizu akcija čišćenja priobalja, a nadamo se i da ćete se svi kojima je do mora stalo priključiti u što većem broju zajedno s nama. Dakako, u sezoni kupanja pred nama svatko od nas trebao bi obratiti malo više pažnje na okoliš.